“Ako šutimo o nasilju, postajemo saučesnici”

O tome koliko su ovi podaci zabrinjavajući, zašto žene često ne prijavljuju nasilje, koliko je važna podrška sistema i šta sve pruža Sigurna kuća u Kantonu Sarajevo govorila je Nataša Mujkanović, koordinatorica Sigurne kuće u Sarajevu.

“Nasilje nikada ne smijemo minimizirati”

Mujkanović je na početku razgovora podsjetila da Sigurna kuća u Kantonu Sarajevo djeluje već više od dvije decenije.

“Fondacija lokalne demokratije osnovala je Sigurnu kuću 2000. godine. Mislim da je to jako bitno da znaju gledaoci, da mi nismo neka nova organizacija, nego da djelujemo jako dugo, pogotovo u Kantonu Sarajevo”, rekla je Mujkanović.

Govoreći o podacima o nasilju u porodici, istakla je da su oni itekako zabrinjavajući.

“Problematika nasilja uvijek je bila zabrinjavajuća, samo što smo mi to na neki način minimalizirali. Davali smo nekad mnogo prostora da se nasilje svede na neki minimum, a onda smo došli i do femicida koji su se dešavali, gdje smo se na neki način malo probudili”, kazala je.

Poručila je da nasilje treba shvatiti krajnje ozbiljno.

“Kada je nasilje u pitanju, mi u svakom momentu trebamo biti u pripravnosti i trebamo da shvatimo zaista ozbiljno problem”, rekla je Mujkanović.

Sigurna kuća popunjena više od 80 posto

Prema riječima koordinatorice, Sigurna kuća u Kantonu Sarajevo svakodnevno je popunjena više od 80 posto kapaciteta.

“Mi smo preko 80 posto popunjeni kapacitetom. Ono što je specifično za Sigurnu kuću jeste da je 24 sata dostupna, u bilo koje doba dana i noći”, rekla je.

Dodala je da su brojke promjenjive upravo zato što se prijem žrtava nasilja može izvršiti u svakom trenutku.

“Mi nemamo određeni vremenski period kada se mogu zbrinjavati žrtve nasilja. To se dešava tokom 24 sata, u bilo koje doba dana i noći”, pojasnila je.

“Ako šutimo, postajemo saučesnici”

Mujkanović je istakla da je od početka rada Sigurne kuće bilo važno uključiti institucije i uspostaviti sistemski odgovor na nasilje.

Podsjetila je da su potpisani protokoli o saradnji sa centrima za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo, te da postoji lanac postupanja u slučajevima prijema žrtava nasilja u porodici.

Posebno je naglasila važnost SOS telefona 033 222 000, koji je dostupan 24 sata dnevno.

“To je servis preko kojeg možete dobiti sve informacije, može se uputiti policija i napraviti određene intervencije. Mislim da su to jako bitni servisi koji mogu pomoći u momentu kada se nasilje dešava”, rekla je Mujkanović.

Apelovala je i na građane koji svjedoče nasilju.

“Ako ne žele prijaviti policiji, jer su obično u strahu da će se evidentirati njihovo ime, mogu pozvati SOS telefon. Mislim da smo na neki način i sami saučesnici ukoliko ne prijavimo nasilje”, poručila je.

Porast poziva nakon femicida

Govoreći o tome da li se povećao broj žena koje traže pomoć, Mujkanović je rekla da jeste, posebno nakon slučajeva femicida koji su potresli javnost.

“Povećao se broj poziva, pogotovo u posljednjem periodu zbog femicida. Ono što je nama bitno jeste da su počeli i građani pozivati SOS telefon. Imali smo dosta slučajeva gdje su građani osjetili obavezu da prijave nasilje i da se uključe institucije”, kazala je.

Naglasila je da svi koji se bave nasiljem u porodici moraju biti posvećeni, empatični i spremni razumjeti specifičnost ove oblasti.

“Ko se ne može uhvatiti u koštac s tim, ko nema spremne odgovore, ko nije posvećen, empatičan i ne razumije problematiku, mislim da ne treba da se bavi time”, rekla je.

“U manjim sredinama žrtvama je posebno teško”

Mujkanović je upozorila da je u manjim sredinama ženama često još teže prijaviti nasilje.

“Nekad dobijamo pozive iz manjih sredina gdje je jako teško žrtvi nasilja. I ako napravi prvi korak, uvijek postoji barijera da neko poznaje njenog supruga, da će neko unijeti svoje razmišljanje i shvatanje u čitav proces”, kazala je.

Dodala je da žene iz sredina u kojima nema Sigurne kuće ipak mogu biti zbrinute u drugim gradovima.

“Recimo, u Srednjobosanskom kantonu nemaju Sigurnu kuću, ali može se izvršiti koordinacija. Imamo Sigurne kuće u Zenici, Bihaću. Bosansko-podrinjski kanton je vezan za našu Sigurnu kuću, jer oni nemaju Sigurnu kuću. Uvijek postoji rješenje”, pojasnila je.

Prevencija mora početi od najranijeg uzrasta

Mujkanović smatra da je ključ u prevenciji i radu s mladima.

“Mi moramo jako mnogo raditi s mladima da oni osvijeste šta je nasilje”, rekla je.

Upozorila je da se već u srednjim školama mogu prepoznati pogrešna uvjerenja o ljubavi i odnosima.

“Imali smo povratne informacije da djevojke u srednjim školama smatraju da je ljubav ako im neko brani da se druže s prijateljicom. Pa i jedan šamar se već dešavao, ali to su kao oblici ljubavi. To je ono na čemu treba raditi”, istakla je.

Dodala je da se o nenasilnom ponašanju treba govoriti već od vrtića, osnovne i srednje škole.

Zašto žene odustaju od prijave nasilja

Govoreći o tome zašto žene često odustaju od svjedočenja ili ne prijave nasilje, Mujkanović je rekla da prijaviti nasilje nije jednostavno.

“Nama je trebalo vrijeme da motivišemo žene da prvo policijskoj upravi prijave nasilje. To nije jednostavno. I danas imamo žene koje mogu biti smještene u Sigurnu kuću i bez krivične prijave, jer nekad idemo naknadno, zato što je potrebno da se radi s njom”, kazala je.

Istakla je da je strah jedan od najvažnijih razloga.

“Kada ste u nasilničkom odnosu, nasilje i intenzitet nasilja nisu uvijek isti. Žene nekad nemaju povjerenje u institucije. Jako je bitno prijavljivati nasilje, jer ako se ne prijavljuje, ono dobija prostor i intenzivira se”, upozorila je.

“Nasilnici često prijete djecom”

Mujkanović je posebno naglasila da nasilnici često koriste djecu kao sredstvo prijetnje.

“Žene koje nas pozivaju na SOS telefon govore da im nasilnici prijete na način da će im se djeca oduzeti jer nemaju posao ili nemaju gdje da budu. To nije tačno”, rekla je.

Poručila je da žene imaju svoja prava i mogućnost da izađu iz nasilničkog odnosa.

“Tu smo mi da ih pomognemo. Najbitnije je da osjete razumijevanje i da osjete da im neko napokon vjeruje u ono što govore”, kazala je Mujkanović.

“Za nasilje nema opravdanja”

Govoreći o povjerenju u institucije i sistem zaštite, Mujkanović je rekla da se žene često boje, ali da je uvijek bolje potražiti pomoć nego ostati u nasilnom odnosu.

“Sve je bolje nego ostati u nasilnom odnosu. Ne smijemo zaboraviti djecu. Djeca su uvijek prisutna kada se vrši nasilje”, istakla je.

Dodala je da sudovi sve češće izriču mjere zabrane i prema djeci, dok traje mjera zabrane prema ženi.

“Djeca su nerijetko svjedoci. Mi u društvu imamo tu pojavu da odmah opravdavamo nasilnika, zašto je on nešto počinio. Za nasilje nema opravdanja. Nasilje je nasilje”, poručila je.

Psihološka pomoć, sigurnost i novi početak

Kada žena dođe u Sigurnu kuću, najvažniji su fizička zaštita, psihološka podrška i dugotrajan proces oporavka.

“Napravili smo takav ambijent u Sigurnoj kući da to bude doslovno kao neki dom. Imamo psihologinje koje rade s korisnicama. Treba raditi na detraumatizaciji, to je vrlo složen i dugoročan proces”, rekla je Mujkanović.

Dodala je da se ženama pomaže i u pronalasku posla, ostvarivanju osnovnih prava i zbrinjavanju djece.

“Žene mogu raditi dok su u Sigurnoj kući. Imamo program razvijen s Kantonalnim ministarstvom za rad i socijalnu politiku, kroz koji žena nakon izlaska iz Sigurne kuće na određeni period može dobiti pomoć za plaćanje stanarine”, navela je.

Posebno je naglasila važnost rada s djecom.

“Djeca dolaze s raznim vrstama trauma i to nikada ne smijemo zaboraviti”, rekla je.

“Jedna rečenica može obeshrabriti žrtvu”

Mujkanović je kazala da je važno analizirati gdje sistem zakazuje i da institucije moraju imati više razumijevanja za žrtve.

“Tužilaštvo je nekad preopterećeno, prođe dug vremenski period od prijave nasilja do trenutka kada žena dođe da svjedoči. Ključno je to rješavati odmah u startu”, rekla je.

Naglasila je da je način komunikacije s žrtvom izuzetno važan.

“Nekad je dovoljna jedna rečenica da je obeshrabri. Tu moramo biti jako oprezni. Jedna rečenica može na nju ostaviti dojam da joj se ne vjeruje i da su na strani počinitelja nasilja”, upozorila je.

“Napravite prvi korak i pozovite pomoć”

Na kraju je poručila ženama koje trpe nasilje da naprave prvi korak i potraže pomoć.

“U svakom slučaju, ako ništa, neka naprave prvi korak i pozovu SOS telefon. Imamo jedinstveni broj 1265 za Federaciju BiH, 1264 za Republiku Srpsku i 033 222 000. Molim vas, pozovite, informišite se i da nađemo način kako možete napraviti prvi korak”, poručila je Mujkanović.

Dodala je da je nasilje problem cijelog društva.

“Ovo nije samo problem jedne porodice ili Sigurne kuće, nego problem cjelokupnog društva”, zaključila je Nataša Mujkanović.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad